Jednom sam imala sebe

Jednom sam imala sebe.

Divlju i šašavu, a opet pomalo i sramežljivu. Voljela sam se puno smijati, glupirati se i plesati. Sjećam se još te neke nevine čistoće svih tih emocija koju je donosila takva prirodnost. Sjećam se još tračka tog osjećaja kad ne vidiš ama baš nikakav razlog zbog kojeg bi nešto što je izvorno tvoje bilo loše. Kada bih morala naslikati taj osjećaj, naslikala bih jedan topli sanjarski proljetni dan, trenutak zamrznut u vječnosti dok gledaš peludne pahulje kako lebde ponad puta.

Prirodno. Čisto. Izvorno.

A onda se desi trenutak kad ti netko prvi put kaže da si glup. Pa drugi, pa treći. I uskoro prestaneš brojati. Potisneš se i dozoveš oblake da sakriju tvoje sunce i vjetar da potjera tvoje pahulje. “Šššššš, privlačiš previše pozornosti. Neugodno mi je.” kažeš sebi, odričući se slobode tog iskrenog trenutka koju donosi prirodnost. S vremenom zaboraviš, kao i većina nas, okus te slobode i misliš da živiš normalan život. Dobar život.

Misliš da je normalno imati glavobolje, napadaje panike, sukobe sa šefom, prijatelje izdajice i lažljivog dečka. To je život, kažeš. Slušaš druge koji ti isto tako  potvrđuju: to je život. I onda se svi skupa vrtite u istom krugu trpljenja i mirenja sa sudbinom. Jer eto, šta ćeš.

A zaboravljaš da si nekad davno živio sasvim drugo iskustvo, da si kao dijete bio opčinjen i očaran životom i sobom i svijetom oko sebe. Sve dok zbog toga nisi dobio po njušci.

Dobio si druge, ali izgubio sebe.

A bio si sve.

Oglasi

Sa sobom, sama

Postoje trenuci tišine i duguljastih sjena na zidu kada volimo biti sami. Guštamo uz šalicu čaja, stodvadesetprvu stranicu knjige, vrući tuš ili jednostavno plešemo u mislima.

Postoje, također, trenuci zaglušujuće tišine i još dužih sjena kada zvuk laptopa odzvanja u našim glavama, a auti s ulice kao da prolaze češće, glasnije, nervoznije. Smeta nam samoća i pusti prostor.

Tjeskoba je tu, grli srce kao posesivni prijatelj koji ne kuži da davi. A davi, brate, baš davi.

I gdje si ti sad da mi umukneš misli? Da mi skreneš pozornost i da gledamo glupe videe?

Vani si i zabavljaš se.

I neka.

Hvala ti na tome.

Treba čovjek ostat sam, pogledat u sebe i svoje sjene. To se samo tako može. Ne bi valjalo da si stalno tu. Postao bi moja tjeskoba, ili ja tvoja. Ovako imam prostora da si priznam da ne dišem. Da sam u grču. Da se bojim. Da se suočim s onom nedohvatljivom sjenom koja čuči negdje u meni dok sam sretna s tobom u Maksimiru.

I zato hvala ti što nisi moj bijeg, ni grešna kockica čokolade kojom tjeram duhove u sebi.

Hvala ti što nisi moja polovica jer ni ne trebaš to biti. Ne trebaju mi nadopune ni nadomjestci jer ni ja nisam samo pola.

Učim stajati čvrsto, u sebi i sa sobom.

Neovisno.

Znam da je sve u meni.

Možeš stajati sa mnom, pored mene, ako želiš.

Voljela bih to.

Duhovni učitelji #3

Željela sam napisati jedan post o duhovnim učiteljima koji su na mene imali (i još uvijek imaju) velik utjecaj, koji su mi mnogo pomogli u teškim trenucima i koji su mi doista dragi. Međutim, s obzirom da ih ima nekoliko, a svakog od njih želim kvalitetno predstaviti, taj post je ispao predugačak. Stoga sam odlučila napisati niz postova i u tom će nizu svaki post biti posvećen samo jednom učitelju, bit će kraći i samim time čitljiviji.

“Kad je učenik spreman, pojavi se i učitelj!”

Abraham Hicks

Abraham, odnosno Esther, Hicks jedna je predivna gospođa koja tvrdi da kanalizira poruke bića više svijesti koje se naziva Abraham. Znam da ovo zvuči vrlo neobično, i meni je tako bilo na početku, pogotovo ako uzmemo u obzir da je upravo Abraham  prvi duhovni učitelj koji je putem YouTube videa došao u moj život.

I došao je doista u pravi trenutak. Taman sam kretala na faks te sam još uz tu veliku životnu promjenu proživljavala neke tužne osjećaje, osjećala sam se razočarano u samu sebe i nisam stvarno znala što dalje da radim. Trebala mi je pomoć i trebalo mi je vodstvo. I tako sam jednog dana, tumarajući bespućima interneta, na jednom forumu naišla na post u kojem je jedan čovjek podijelio jedan link, rekavši kako mu je život krenuo nabolje, da se više ne osjeća izgubljeno te je preporučio svima da pogledaju video s tog linka. Mislila sam si, onako pomalo skeptično“Ajde baš da vidim” i kliknem ja na link.

Ljudi moji taj video je tada, u tom trenutku, toliko rezonirao sa mnom. Ponudio mi je sve ono što sam tada trebala i donio mi je veliko olakšanje i naravno, ponukao me da preslušam još Abrahamovih videa. I tako je to krenulo. Kada sam shvatila što je u biti Abraham, tj. što Esther tvrdi da Abraham je, bilo mi je to stvarno čudno i netko drugi bi možda i odustao od daljnjeg slušanja, ali poruka koju mi je Esther prenijela bila je jednostavno previše divna da bih odustala. Abrahamovo se učenje sastoji od Zakona privlačenja za koji ste možda već i čuli. Ja bih osobno to učenje sažela ovako nekako: mi sami stvaramo svoju realnost, imamo moć da upravljamo vlastitim životom i svi alati koji nam za to trebaju, već su u nama, rođeni smo s tim. Međutim, mnogi  od nas su izgubljeni i zato postoje mnogi učitelji koji nas mogu usmjeriti i među kojima možemo odabrati one koji nam odgovaraju. Osnova svega je ljubav, a naučiti kako voljeti sebe možda je i najvažniji proces jer tek kad doista zavolimo sebe možemo biti potpuno neovisni, slobodni, sigurni i ispunjeni.

heart-700141_640

Neki od vas bi mogli odmahnuti rukom i reći da zvuči predobro i prejednostavno da bi bilo istinito. Takva reakcija je razumljiva, ali što ako život zaista može biti tako jednostavan? Što ako smo ga mi samo nepotrebno zakomplicirali?

Abrahamovo učenje  zapravo nije ništa novo niti čudno na ovom svijetu. Vrlo slične ideje i razmišljanja javljaju se već stoljećima u ljudskim kulturama i mislima, počevši od drevnih civilizacija, raznih filozofa starog i novog vijeka, a utkane su i u velike svjetske religije poput kršćanstva ili budizma. Mnoge takve ideje su okupljene u Abrahamovom učenju na određen način koji, očito, meni osobno vrlo odgovara i rezonira sa mnom.

Videi su uglavnom na engleskom, ali ima nekih koji imaju hrvatske ili srpske titlove pa probajte poslušati. Možda vam promjeni život ;)

Abraham – Temeljno pitanje

Duhovni učitelji #2

Željela sam napisati jedan post o duhovnim učiteljima koji su na mene imali (i još uvijek imaju) velik utjecaj, koji su mi mnogo pomogli u teškim trenucima i koji su mi doista dragi. Međutim, s obzirom da ih ima nekoliko, a svakog od njih želim kvalitetno predstaviti, taj post je ispao predugačak. Stoga sam odlučila napisati niz postova i u tom će nizu svaki post biti posvećen samo jednom učitelju, bit će kraći i samim time čitljiviji.

“Kad je učenik spreman, pojavi se i učitelj!”

Ana Bučević

Iako znam da Ana ne prihvaća da ju se naziva učiteljem, tvrdeći da je ona i dalje ona stara obična Ana, odlučila sam je ipak staviti na svoj popis duhovnih učitelja  jer sam od nje doista mnogo toga naučila (i učim i dalje svaki dan).

Na njezin sam YouTube kanal pod nazivom Safari duha naišla, čini mi se, negdje početkom 2014. godine i od tad ju redovito pratim. Njenim videima se uvijek rado vraćam, neke sam pregledala i preslušala i po dvadeset puta i svaki put čujem nešto novo. Njen način objašnjavanja Zakona privlačenja i općenito pozitivnog razmišljanja je, rekla bih, lako razumljiv i pristupačan. Ona je i sama prošla neke teške trenutke u životu, od rastave braka, samohranog roditeljstva pa do raka svog drugog supruga, iz svega toga se uspješno izdigla i pobijedila sve nevolje koje su je snašle. To je možda i najdivnijia stvar kod Ane; ako pratite njene videe od početka, doista možete svjedočiti njenom vlastitom duhovnom rastu – kao da gledate kako se gusjenica pretvara u leptira. Ona vlastitim životom i uspjehom svjedoči o istinitosti onoga što poučava i dijeli s drugima.

animal-14046_640

Zaista, Ana ne uči samo svojim riječima, ona uči svojim životom. Meni je osobno najdraže kad kaže: Nemojte mi vjerovati, testirajte, isprobajte sami! To je divan, suptilan način da nas potakne da krenemo sami svjesno kreirati jer sve je to divno u teoriji, ali još je divnije osjetiti sve to  na vlastitoj koži i, što je možda još i važnije, vlastito je iskustvo ono što nas doista može uvjeriti u nešto. Tek tada, nakon što smo sami iskusili pozitivne rezultate – tada nam više nitko ne može reći da pozitivno razmišljanje ne funkcionira i tek tada doista učimo.

Inspirirala je mnoge ljude da promijene svoj život nabolje, o tome svjedoče brojni pozitivni komentari ispod svakog njenog videa. Neki su čak pokrenuli svoje YouTube kanale s ciljem da inspiriraju druge onako kako je Ana inspirirala njih. Ona strastveno inspirira svakim svojim videom i njena želja da uspješno prenese svoju poruku ljudima je u svakom videu očita, osobito u zadnjih godinu dana. Njena energija je jednostavno zarazna.

Moguće ju je poslušati uživo na njenim seminarima koje održava u većim gradovima poput Rijeke i Zagreba, ali i Sarajeva, Beograda i Ljubljane. Napisala je i dvije knjige: U Vortexu ostvarenih želja i Safari duha – Knjiga o mudrosti odgoja, a više detalja možete naći na njenoj web stranici.

Svakako vam preporučam da poslušate sljedeći video koji, kako i sam naslov kaže, govori o tome zašto je dobro pozitivno razmišljati :)

Ana Bučević – Zašto razmišljati pozitivno?

Duhovni učitelji #1

Željela sam napisati jedan post o duhovnim učiteljima koji su na mene imali (i još uvijek imaju) velik utjecaj, koji su mi mnogo pomogli u teškim trenucima i koji su mi doista dragi. Međutim, s obzirom da ih ima nekoliko, a svakog od njih želim kvalitetno predstaviti, taj post je ispao predugačak. Stoga sam odlučila napisati niz postova i u tom će nizu svaki post biti posvećen samo jednom učitelju, bit će kraći i samim time čitljiviji.

“Kad je učenik spreman, pojavi se i učitelj!”

Svijet je pun učitelja. Neće nam svaki odgovarati, ali kad nađemo onog koji rezonira s nama, možemo upiti mnogo znanja i korisnih savjeta. To se odnosi kako na intelektualni i svakodnevni život tako i na duhovni. Ovo je prvi u nizu postova u kojem ću pisati o svojim trenutno najdražim učiteljima koji me svakodnevno nadahnjuju, tjeraju na razmišljanje i pružaju mi utjehu.

Pa krenimo!

Teal Swan

 Teal Swan mi je trenutno najdraža duhovna učiteljica. Otkrila sam je tek prije koji mjesec, ali doista me oduševila. Izrazito je osjećajna i puna mudrosti iako je još relativno mlada (ima tridesetak godina).

Njena je životna priča iznimno potresna; više puta mi se smučilo u želucu dok sam čitala njenu kratku biografiju na njenoj web stranici koja stvarno više zvuči  kao scenarij nekog horor filma nego li kao opis nečijeg stvarnog života. Ukratko ću vam reći da je rođena s izvanosjetilnom percepcijom; mi bismo to u Hrvatskoj možda mogli nazvati i šestim čulom. Izvanosjetilna percepcija podrazumijeva sposobnost opažanja tzv. ‘nevidljivog svijeta’, što konkretno znači da Teal može vidjeti npr. aure i mnoge druge stvari koje većina nas ne može percipirati. Zbog toga je postala žrtvom jedne mormonske sekte čiji su članovi raznim metodama mučenja i zlostavljanja pokušavali punih 13 godina istjerati ‘demona’ iz nje.

Nakon što je s 19 godina uspjela pobjeći, trebalo joj je neko vrijeme da prihvati svoje prirodne sposobnosti, ali na kraju se uspjela izdići iz pepela. Ona sama kaže da je pronašla svoj smisao u pomaganju ljudima pomoću svojih sposobnosti, što doista aktivno i čini na više načina: direktnim radom s ljudima na raznim radionicama, putem YouTube videa u kojima govori o najraznolikijim temama, a napisala je i knjigu Sjene prije svitanja koja je od ove godine dostupna i na hrvatskom jeziku.

Ono što se meni osobno trenutno najviše sviđa kod nje je način na koji se odnosi prema emocijama.

worried-girl

Čini mi se da većina nas odbija prihvatiti i suočiti se s vlastitim emocijama, posebice onim negativnima. Bježimo od njih, tražimo distrakcije, uvjeravamo se da se ne bismo smjeli osjećati ovako ili onako, pa si onda sami još izazovemo i grižnju savjesti jer se osjećamo onako kako ”ne bismo smjeli”. Ne znam za vas, ali znam da se meni to desilo mnogo puta i još mi se dešava, ali Teal mi svojim videima doista pomaže da to osvjestim i da to jednog dana i promijenim. Jer zaista, kad malo razmislite o tome, emocije su nam prirodne. One su dio nas i one nam mogu biti zvijezda vodilja samo ako ih odlučimo prihvatiti.

Osobno volim usporediti negativne emocije i bol u tijelu. Kad osjetimo bol, to nam naše tijelo šalje poruku da nešto nije u redu i tu poruku šalje s razlogom. Koliko puta smo svi mi samo odmahnuli rukom i odlučili ignorirati glavobolju ili eventualno popiti tabletu da se riješimo simptoma, ali ne i uzroka? Naravno, to neće spriječiti naše tijelo da nam i dalje šalje signale upozorenja, štoviše, bol će s vremenom postajati sve jača jer će naše tijelo svim silama nastojati pridobiti našu pozornost kako bismo se mogli izliječiti. Zato nam nakon nekog vremena više nije dovoljna jedna tableta, već dvije pa tri pa s 10 mg na 20 mg pa na 50mg i tako sve više dok se nešto što se u početku možda i moglo lako riješiti nepretvori u nešto puno gore što će zaista zahtjevati puno vremena i truda da bi se izliječilo.

Slična stvar nam se dešava i s našim emocijama. I negativne emocije imamo s razlogom; i one su upozorenje da nam nešto ne paše i da nešto ne štima. I one također mogu s vremenom, ako ih ignoriramo, evoluirati u snažnije negativne osjećaje, poput recimo frustracije, te sasvim sigurno mogu na kraju dovesti i do anksioznosti ili depresije. Ja sam dosta dugo pokušavala diskreditirati svoje negativne osjećaje i svoju tugu i bezvoljnost govoreći si da sam samo lijena ili da se nemam pravo osjećati tužno ili nezadovoljno jer realno imam mnogo više od nekih drugih ljudi. Teal (i drugi učitelji o kojima ću još pisati u budućnosti) mi je pomogla da shvatim a) da imam svako pravo osjećati se tako kako se osjećam, b) da moje emocije postoje s opravdanim razlogom i c) da se više ne moram tako osjećati i da to mogu promjeniti ako te emocije prihvatim i shvatim njihove uzroke. Ona u svojim videima nudi nekoliko metoda koje mogu pomoći u razumijevanju vlastitih emocija i osobno bih preporučila svima koji to žele da barem probaju.

door-672999_640

Na sljedećem linku možete pogledati jednu od njenih metoda za, kako ona to zove, iscjeljenje vlastitog emocionalnog tijela: Teal Swan – How to Heal The Emotional Body

Iako na internetu ima dosta ljudi koji ju baš ne vole, ja za nju imam samo riječi hvale jer mi, nakon što sam samu sebe dovela doslovce do ruba depresije, pomaže da prihvatim sebe i mogu reći da sada napokon vidim bistrije. :)

Organizacija i capsule wardrobe

U posljednje vrijeme imam potrebu za raščišćavanjem, kako prostora u kojem živim tako i svog života. Proljetno čišćenje prije proljeća. Nisam znala otkud bih krenula pa sam u početku pokušala sve odjednom, međutim to je samo rezultiralo frustracijom zbog slabog ili gotovo nikakvog napretka, ali i vrijednom lekcijom. Shvatila sam da je doista puno lakše primiti se jedne stvari ili jednog područja svog života i tome posvetiti pozornost i svoje kvalitetno vrijeme, nego li žonglirati na petsto strana odjednom. Naravno, nije to nikakva novost, većina nas to već zna, ali nekad očito nešto moramo sami iskusiti da bi nam takve spoznaje doista ”sjele”.

U svojoj želji da se nekako organiziram, a bez dovoljno vlastitih ideja, obratila sam se internetu i drugom čovjekovom najboljem prijatelju (odmah poslije psa) – Googleu. To me odvelo do Pinteresta, po mom mišljenju odlične stranice za sve kreativce ili bilo koga tko traži bilo kakvu inspiraciju, pogotovo ako znate engleski. Samo u Pinterestovu tražilicu upišete pojam koji vas zanima, pretražite rezultate i sačuvate si one koji vam se sviđaju tako da im se poslije uvijek možete vratiti, a odlično je i to što na njemu možete sačuvati stranice ”izvan” Pinteresta. Ovo me oduševilo budući da na internetu često nađem stranice s odličnim sadržajem koje mi se stvarno svide, ali onda na njih zaboravim ili ih više ne mogu naći.

Capsule wardrobe

Nakon što sam provela dovoljno (previše) vremena na internetu (teško je stati s Pinterestom), imala sam pregršt svježih ideja  i bilo je vrijeme da se bacim na posao. Odlučila sam krenuti sa svojom garderobom jer mi se činilo da je tako najlakše. Pretraživanjem interneta naišla sam na jedan, čini se vrlo popularan trend u Americi, a i u Europi. Radi se o tzv. capsule wardrobe, minimalističkom pristupu vlastitoj garderobi koji me toliko privukao da sam odlučila da cijeloj toj ideji moram dati šansu.  Nekima bi se to moglo činiti malo preradikalno jer ovaj pristup predlaže da u svom ormaru imate samo između 30 i 40 komada odjeće i obuće (to NE uključuje donje rublje, odjeću za po doma, sportsku odjeću, nakit i torbe), ali poanta je da sve te komade volite i da sve možete kombinirati sa svim ili skoro svim ostalim što imate u ormaru što zapravo rezultira povećim brojem odjevnih kombinacija. Naravno, te kapsule su sezonske jer ne možete kvalitetno obuhvatiti i zimu i ljeto u samo 40 komada odjeće.

Za ovo se zapravo važno dobro pripremiti; morate prvo znati što želite – nije loše potražiti inspiraciju na internetu (tu mi je, opet, Pinterest odlično poslužio) ili promotriti ljude na ulici i bilježiti kakav stil vam se sviđa. Također je dobro otkriti paletu boja koja paše uz vaš ton kože, boju kose i očiju. Boje koje vam dobro stoje će vas ”podignuti” i umanjit će vaše nesavršenosti, a naglasiti prednosti. Primjerice, nedavno sam kupila smeđi šal koji mi se odmah svidio i koji je divno mekan i udoban i topao. Međutim, ispalo je da mi ta boja nikako ne stoji; moju svijetlu put još više izblijedi, istakne mi podočnjake i sve u svemu izgledam kao da sam bolesna. Da sam tada znala za važnost boja (fashion newbie :P) sigurno ga ne bih bila kupila.

Kad otkrijete kakav stil vam se sviđa i koje vam boje pašu možete u plansku kupovinu; nema više impulzivnog shoppinga ni kupovanja stvari koje su vam samo ”ok”. Ne, kupujete samo stvari koje vas oduševe, a za to je potrebno i malo samokontrole.

Ono što je mene osvojilo kod capsule wardrobe (hrv. kapsula ormar – vrlo ružan prijevod ako mene pitate) je ideja da sve što nosim ujedno i doista volim, što znači da oblačenje više neće biti muka i da više neću otvarati ormar s malodušnošću, već sa zadovoljstvom jer ću znati da ću se dobro osjećati što god da stavim na sebe.

U proteklih sam tjedan dana napravila prve korake – iščistila sam ormar i napunila cijelu veliku vreću za smeće odjećom koju ne nosim jer mi se ili ne sviđa ili mi više ne stoji ili ju jednostavno imam predugo pa mi je dosadila. Pozvala sam prijateljicu kod sebe da si pogleda tu odjeću i na kraju je stvarno otišla s povećom količinom odjevnih predmeta. To me posebno usrećilo jer znam da si ona ne može baš često priuštiti novu odjeću, a ovako je odjeća koja je kod mene samo napušteno čamila  u pozadini ormara ponovno dobila priliku zasjati na nekom drugom. To su dva dodatna neočekivana plusa koji su cijeli ovaj proces učinila još zadovoljavajućim.

Što vi mislite o ovom pristupu organizaciji vašeg ormara i stila? :)

Zašto vježbati?

Moram priznati, većinu svog života provela sam vjerujući da meni tjelovježba ne treba. Nisam ju nikad baš ni voljela, pogotovo ne u onom obliku u kojem se javlja na tjelesnom u školama. Čučnjevi, trčanje, preskakanje kozlića, pa onda rad s onim medicinkama i ne znam ni ja više što još. Ajde, graničar je znao biti zabavan.

Ono što sam shvatila relativno nedavno je da je meni takva vrsta tjelovježbe apsolutno i potpuno neinspirativna. Dosadna je, iscrpljuje me, izaziva mi bolove u mišićima i jednostavno mi nije ugodna jer znam da se forsiram. To odradiš jer moraš, i to je to. Također, nisam mogla shvatiti zašto je to bolje za mene kad se ja nakon takvog vježbanja nisam osjećala bolje. Upravo suprotno. Još jedna sveprisutna stvar koja je dosta utjecala na moj otpor prema vježbanju je to što se u našem društvu o vježbanju najviše priča i piše u kontekstu mršavljenja. Ja sam oduvijek mršava i kile jednostavno ne idu gore. Bilo me jednostavno strah da ću još više smršaviti, a to doista nikako nisam htjela. Danas znam da to uz pravilnu prehranu uopće ne mora biti tako.

U mojoj se glavi  sve počelo mijenjati na faksu kad sam u sklopu tjelesnog upisala jogu. Upisala sam to jer sam htjela nešto lagano, da se što manje mučim i da to što prije odradim. Međutim, tu sam otkrila da vježbanje zaista može biti ugodno iskustvo. I to ne samo ugodno, već i energizirajuće, prosvjetljujuće, smirujuće i ispunjujuće! Kakvo otkriće!

Pa ipak, nakon završetka semestra nisam nastavila s vježbanjem, iako mi je to nedostajalo. Moja gore navedena uvjerenja još su uvijek bila prejaka unatoč ovom novom razvoju događaja. Tek sam nedavno, nakon što sam aktivno počela učiti kako voljeti sebe, zaista shvatila što je vježbanje i kakvo bi ono trebalo biti.

balance, yoga

Sada vjerujem da želja i potreba za vježbanjem, kao zapravo i sve ostalo u životu, mora dolaziti iz mjesta zvanog Ljubav. Ljubav prema sebi. Vjerujte mi, kada krenete vježbati jer se volite, jer volite svoje tijelo i jer volite kako se poslije i tijekom toga osjećate, e tada ćete postići izgled kakav želite, emocionalno ćete se uravnotežiti, umanjite ćete stres, a kile koje skinete se više nikad neće vratiti jer vi nećete htjeti prestati vježbati. Više nikad. Vjerujem da je vježbanje oblik duhovne i tjelesne higijene. Duhovne zato što na taj način možemo bezopasno ispoljiti negativne emocije ili svjesno pojačati i uroniti u one pozitivne. Tjelesne jer znojenjem izbacujemo toksine iz svog tijela, a pomažemo i u općenitom uravnoteženju svog tijela i njegovih funkcija.

Kako promijeniti negativan stav prema vježbanju?

Prvo to treba prihvatiti. Sve promijene kreću od prihvaćanja. U redu je ako se prema tjelovježbi osjećate onako kako sam se ja nekada osjećala. Recite sami sebi da je to u redu, nemojte si ništa zamjerati. Onda se zapitajte koja su to uvjerenja koja imate, a koja izazivaju otpor prema vježbanju? Igrajte se malo detektiva, istražite svoju prošlost (ne)vježbanja, istražite kako su možda drugi ljudi mogli utjecati na to. Možda će vam trebati neko vrijeme da dođete do svojih spoznaja, ali to je u redu. Ni meni nije došlo preko noći. Kad otkrijete svoja uvjerenja, dobro ih proučite i nađite razloge zbog kojih ta uvjerenja nisu dobra za vas. I onda kada se uvjerite u njihovu neistinitost, krenite u suprotnom smjeru i promijenite ih u pozitivna uvjerenja. I konačno, pronađite sport koji vam je zabavan i u kojem uživate.

trčanje, vježbanje
Pronađite užitak u tjelovježbi

Uvijek ću svima preporučiti jogu jer je meni promijenila život (i još uvijek ga mijenja svaki dan) i jer jogu stvarno može vježbati svatko, bez obzira na broj kila, ozljede ili eventualne invaliditete (naravno, uz stručno vodstvo). Također, ono što je meni možda čak i najvažnije kod joge je to što sama mogu birati svoj tempo; hoćeš polako, hoćeš energično, hoćeš kreativno, ako ti je prenaporno – stani, udahni, odmori se,u redu je, nastavi kad budeš spremna. Nema forsiranja.

Ako joga nije vaš đir, vježbajte onako kako vama najviše odgovara, ali vježbajte i vježbajte s ljubavlju. Doista, promijenit ćete si život.